music of my life

First floor
Progressive&Electrohouse
Čekajući prvi put
osjećam ritam.
Čekajući drugi put
osjećam ritam.
Ulazim.
Smijem se.
Znam da počinje.
Sad i ovog trena počelo je.
U mojoj je glavi već odavno.
Masa.Ritam.Beat.
Puštam da me prođu trnci od energije.
Zagrijavanje.
Predviđam dugu noć. :)
Plešem.Puštam da prođe kroz mene cijelu.
Apsolutna.
Neodoljiva.
Moraš ju pustiti da te obuzme.
Ljudi.Susrećeš ih posvuda.
Nekima se nadaš,nekima ne.
Ugodna iznenađenja.
I dalje ne staješ.
a onda te zaintrigira,pa pođeš u malo istraživanje.

Second floor
Goa&Trance
Zrak.
Ljudi.Malo manji broj,ali dovoljno.
Teška pržiona zapravo.
Osmjeh na lice.
To je prava stvar.Odmah ju prepoznaješ.
Smiješ se od uha do uha.
I drugi se ljudi tebi smješe.
Lijepo je znati kako su svi zapravo pozitivno nastrojeni. :)
Smiješ se i dalje.
Uživaš i ne staješ plesati.
Sama ili sa svima,
već ti je zaista svejedno.
Ispunjena si do kraja i to je sve što ti treba.
Prijatelji su tu negdje,nisu se izgubili.
I samo ideš,ideš i ideš...bez stajanja.
Pitaš se koliko zapravo možeš?
Smatraš da nemaš granice i smiješ se samoj sebi!
Više ništa gotovo ne osijećaš.
Tijelo ti je postalo masa kojom upravlja netko drugi.

Izlazi sunce.
Vidiš li tu svjetlost?!
Da!To je sunce,to je novi dan.
Ponovno se smiješ,jer nemaš cvikse...
Vadiš zadnje atome snage iz sunca.
Gledaš na sat i zaključuješ da nije prekasno ipak.
Ima još vremena za plesanje....
Za plesanje
i samo plesanje...

Sjećam se onog busa i vjerojatno nikad necu zaboraviti ona 4 sidala i stol na kojem smo sidili,spavali,jeli,pušili...
Isto tako mi scena na sjedalu do,mene i Šime vjerojatno nikad neće izać iz glave,kao i tvoja rečenica
"I ti si me razočarala!" Nisam baš znala što sam krivo napravila u tom trenu,ali sam osjetila da ne bi trebala tamo siditi,pa sam se makla.Radi tebe.Našeg prijateljstva.Bila si mi sve na svitu.Vjerojatno to nisi nikad shvatila.Trudila sam se koliko sam mogla i davala koliko sam tad mogla,a to je bilo puno,sve što sam imala,viruj mi!
I onda su stvari krenule naopako.Ne znam jesi li već tada,na početlku tog putovanja znala što će se događati,ali isto tako vjerujem da si predosjećala.
Rekla sam ti kad sam pokušala razgovarati s tobom prije nego li sam otišla,da mi nije jasno zašto onog četvrtka,shopping četvrtka,nisi razgovarala sa mnom.Krivila sam te zbog toga,ali sad vidim da sam i ja jednako kriva,jer ti već tad nisam ništa rekla.Vjeruj mi,ni sama ne razumin zašto sam to napravila,odnosno,nisam napravila.Mislim da sam zapravo htjela vjerovati da to nie istina...No,to je sad sve prošlost!Kako čujem ti imaš novu budućnost,malo drugačiju nego što je bilo za očekivati-trudna si.Imaš 19 godina i roditi ćeš curicu,a otac će joj biti ni manje ni više nego moj bivši dečko.Ironično ili možda ne?
Ne znam što reći.Prvo sam ostala u šoku i nisam virovala da je to istina.Onda sam se smijala,jer sam vam se tila narugati zbog gluposti koju ste učinili.Sad sam žalosna i žalim i vas i to dite koje ćete morati odgojiti i koje će morati živiti s vama,za koje ćete se morati brinuti.Ne znam,draga moja,shvaćaš li ti uopće kolika je to briga i odgovornost?!Kad malo dite počne plakati usred noći i kad počne zahtjevati pažnju više od 24 sata na dan...I da,već te vidim kako protestno klimaš glavom,ali unaprijed odustajem od te rasprave,jer da ti drže prodike tu su ti starci(ili barem stari!),pa vjerujem da ti je to dovoljno...
Plače mi se,prijateljice moja,jer kad te se sitim nekako se sićam samo onog dobrog i lipog...ne mogu jednostavno virovati da si mogla tako život sebi sjebati...Doduše ti si uvik bila ona koja je dobro znala upast u sranje,ali bi se nekako iz toga uvik izvukla!Ovaj put očito nisi i jedino što ti mogu reći je-nek ti dragi Bog pomogne...
Očekivala sam,iskreno,da će to između tebe i Šime brzo puknuti,ali očito nije...Nadam se da sam pogrišila,ali prije ili kasnije...ah,ne znam!Nekad bi rekla da se zbog vas nadam da ćete se nekako sklepati,a zbog pravde da ćete dobiti što zaslužujete.No sada,sada mi je tako svejedno što će se s vama dogoditi.Bili sretni,nesretni meni ste postali posve nebitni u životu.Nažalost(ili na sreću?!) vas više nema.Usuditi ću se reći da ste to sami izabrali.Ponekad mi dođe krivo radi toga,ali se tu valjda nema više što napraviti.
Ne znam kako ovo pismo,koje nikad nećeš pročitati,završiti.Kojim riječima?Kakvim riječima?Znam da sad misliš da si sritna.Iskreno,nadam se da si sritna i da će to što duže trajati!Vjerujem da ti sad treba mir.Snaga.Smirenost.Radi svega onoga što smo prošle skupa(ako se još ičega sićaš!) želim ti sreću,my old friend...znam da će ti trebati!

:)

koliko je potrebno da me zamrziš?
malo ili puno?
ili su to sve relativno pojmovi?
imaš možda neko pitanje za mene?
ja neam.meni je sve jasno.
i ne,ne pokušavam se time praviti najpametnijom na svijetu.
te fore više ne pale,ako nisi vec shvatio.
ne vidim te,ne čujem i s nikim ne pričam o tebi.
hvala bogu dragomu.
bljuje mi se na samu pomisao o svemu tome.
žalosno.ali istinito.
koliko si sada kilometara daleko?
da sam ostala jednako blizu bi li se ipak tako ponašao,
to je ono što se ja pitam!?

slušam onu istu stvar.
po miljunti put,ali svaki put kao da ju čujem iznova.
poželim da neka droga protječe mojim žilama.
no,ovoga puta je nema.
čista sam.
kao suza.
i dobro mi je.
nema više onog kaosa u glavi,razumiješ li to?
nema više oblaka dima koji samo pokriva sve probleme,
koji odvlači sve pod tapet.
shvatila sam da mi ne treba i sad me zapravo
strah ponovno uzeti.
doživljaji.
to je sve što pamtim s time.
jebeno i gotovo nenadjebivo dobri doživljaji.
imam osjećaj kao da su sada miljama iza mene
dok drugi tek otkrivaju
čari i ljepote Prirode.
poželim im objasniti da im to zapravo ne treba,
ali shvatim da je uzalud,jer znam da je i meni
bilo uzalud!

pitam se jesi li sretan?
govoriš li i njoj iste stvari kao i meni?
možda na samo malo drukčiji način...
shvaćaš li da to već svi oko tebe vide,
da je potpuno prozirno?!
ali,jebe se tebi za druge ljude,kako li sam na to samo uspila
zaboraviti!
da,znam da su još uvijek u pitanju
iste stvari.
više ne želim da krv teče iz mene.
ne vidim ružne scene.
ne osjećam bol na takav način.
ne želim si to nikada više priuštiti.
tvoja bol je podla,prozirna i jadna.
nikad,nikad se ne želim time služiti da bih manipulirala ljudima oko sebe.
ne kao i ti,ne na toj razini...

okrenem se i vidim 4 žice iza sebe.
kao da me zovu.
i da,zapravo me zovu.
kažu mi da dođem i da idem uživati.
to je sve što radim u posljednje vrime.
uživam i ne mislim.
ljudi,to je tako dobro!
morate to probati!
čisti užitak.jeste li ga ikada osjetili?
onaj feeling kad te ništa ne može dotaknuti,
kad osjećaš kao da lebdiš svakim korakom iznad zemlje dok hodaš.
osjećam se lagano,poput pera.
znam,znam točno što mi fali,ali
ovoga puta puštam da sve jednostavno
prođe.

i dobro mi je...stvarno dobro :)

Još malo i Božić će,par dana možda...
Ponovno imam ogromne količine
alkohola u krvi.
Tolike da mi je slabo.
Po treći put u životu.
Ležim u krevetu.
Toplo je.
Tvoje me tijelo grije.
Maziš me cilu večer.
Vidim ti u pogledu da to želiš,ali ja...
Misli su prebrze za moj mozak.
Alkohol je učinio svoje i ne mislim unaprijed.
Znam da je to loše,ali tvoja ruka je na kraju mojih leđa.
Ne mogu odolit tome.
Ljubim ti vrat.
Želim da znaš da te želim,jako.
Možda od prvog dana kad smo se upoznali!
Ljubiš se dobro,to mi paše sada.
Igraš prljavu igru i znaš to.
U jednom trenutku te pokušavam odgurnuti od sebe.
Shvaćam da će poslije toga sve biti drukčije.
Trebaš mi.
Ali ti razumiješ.
To je ono što je drukčije.
Znam da se ne smijem upetljavati dublje.
Plave oči prečesto lažu!to sam odavna naučila...
Zato te ljubim i ne mislim,
ne mislim o ničemu...

gledam te dok ležiš
u očima ti pijesak
više ništa ne osijećaš
samo znaš
da postojiš
u meni
i ja u tebi.

osjećam kao da mi svaka kost u tijelu
vibrira u tvom ritmu
u našem ritmu.
osjećam da se mogu prepustiti
valu ugode
kojeg mi donosiš.

sanjam te ovih dana.
razumiješ li zašto?
možda zato što je tvoja kosa
mekana pod mojim prstima
dok te gledam u oblaku dima.
vidim samo tvoje plave oči.

zar se ponekad u buci ljudi
ne osijecas sasvim samom?
zar tako nie stalno?

mislim da i nie.
no,uhvatim se kako često kradem
onaj lažni osmjeh.

pitaš li se uopće zašto to radiš?
kome tako pomažeš?
misliš da se tako osijećaš bolje?

ne znam,ja...
izgubljena sam još uvijek.
možda malo manje nego prije,ali jesam još uvijek.

sad su tu neki drugi ljudi za tebe,zar ne?
zar ti nisu oni pomogli jučer?
mislila sam da jesu.

da,u pravu si.
po običaju.
pitam se,hoće li sad tako biti stalno?

drugi ljudi misliš?
da.mislim da ce biti.
sad više skoro pa i nema nikog drugog!

da.misliš da si u pravu,ali
ja tako ne mislim.
sad sam i više nego sigurna da su još uvijek sa mnom!

Kosa na prljavom tramvajskom staklu...
Zvukovi oko mene pretvaraju se
u neodređene šumove.
Misli su mi zbrkana rijeka suza
koja teče prema domu,
ali ne nailazi na more.

Moj se mozak opsjednuto pokušava organizirati
u svakodnevni sustav pretinaca i ladica.
Nostalgicno gledam prema naprijed,
ali sve sto uspijevam vidjeti
su prljave tracnice
onog istog tramvaja...

Radiš mi dobro
otrove.
Lakše je s tobom
otrove.
Zavaravam se radi tebe
otrove.
Znam da nije dobro to
otrove.
Kolaš mi krvlju
otrove.
Već danima,tjednima tu si
otrove.
Samo ti si mi u venama
otrove.

Ovisnica.Otrovnica.

Pogledam se.
Vidim samo obrise nekad davne sebe.
Razmišljam.
Jesam li se toliko promjenila ja
ili je to samo svijet oko mene?
smijem se samoj sebi,
svojoj gluposti.
ironično.

čujem beat negdje u pozadini.
polagano dopire do mene.
sad čujem i stihove.
napokon čujem riči ljudi oko mene.
dopiru do mene neizmjerno lako.
odjednom se prepuštam.
shvaćam da više
nije bitno!